Bajka
Bajka Ispod prozora stajala je žena dozivala izgubljenu samoću naviknuta na njen topli dah sad je plakala, navika, samo navika maramicom brisala pupoljke što nekad ljubila ih samoća sad je drhtala, navika, samo navika Sa prozora gledao je korov, snažan, prljav, nedostojan dodira divio se ženskoj ljepoti svaki put, svaki dan plesali su nekad, u njegovom oku nekad, dok na bal je dolazio svako vraćali se bračnome krevetu gdje je prodisala samoća Kako žena, što je suncu prala obraze pupoljcima davala imena, kako žena može ukrasti samoću kojoj ni ime nije znala. Kako korov, što je sanj’o nekad radov’o se zabavama leda, kako korov može gledat’ ženu koju ni sablast upoznati ne zna. Ko je korov ako korov NEMA Ko je žena ako žena PLAČE Ko je pjesnik ako pjesnik TRUJE Ko je bajka ako bajka PIŠE ... Šta ćemo sad majko? Nekada davno bila jedna bajka ...
Čestitamo!
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.